+385 (0)52 225 588
valter.flego-office@ep.europa.eu

Kako i koliko se život promijenio u ovih godinu dana koronakrize u Bruxellesu, središtu Europske unije

Život kakav (ne) poznajemo slavi uskoro svoj prvi rođendan. Srijeda je navečer u Bruxellesu. Uz povremene telefonske prekide i mailove koji stižu, čitam Antu Tomića u petom hotelu u posljednjih godinu dana, jer su prethodna četiri zatvorena. U normalnim okolnostima bilo je gotovo nemoguće pronaći slobodnu sobu u Bruxellesu tjedan za tjedan, a cijene noćenja u prosječnom hotelu bile su oko 120 eura. Danas, jedini je uvjet da je hotel otvoren, a cijena je i do tri puta manja. Posljednji u nizu hotela u kojima sam noćio - Le Berger - zatvorio je svoja vrata pred Novu godinu, dok su mnogi to učinili i puno ranije. 

Večernje šetnje zbog policijskog sata nisu moguće, a iako zabrana kretanja vrijedi od 22 do 6 ujutro, grad je već u 21 sat sablasno tih. Za vrijeme plenarnih sjednica kasno se vraćam prema hotelu, a jedini su prolaznici koje srećem dostavljači hrane i ostalih potrepština koji odrađuju svoj posljednji radni sat. Uber Eats, Deliveroo, Glovo, Foodora, Wolt - i još mnogi drugi na raspolaganju su vam 16 sati dnevno, jer preostalih 8 i za njih vrijedi zabrana kretanja. 

Restorani i kafići zatvoreni su od 10. mjeseca, kao i frizerski i kozmetički saloni i svi sportski centri i teretane. Međutim, gospodarske mjere pomoći su ovdje dobre. Svi zatvoreni uslužni objekti za svoje radnike dobivaju mjesečni nadomjestak za plaću od ožujka prošle godine u visini od 1250 do 1550 eura po osobi, ovisno o bračnom statusu i broju djece. U prvom lockdownu privatni su biznisi dobili 4 tisuće eura jednokratnu pomoć od države, sada će dobiti 3 tisuće eura, plus dodatne 2 tisuće eura od grada i paket pomoći u visini od 5 tisuća eura. Država daje i dobre linije kreditiranja privatnim poduzećima s kamatom ispod 2%, a socijalno i mirovinske davanje obustavljeno je od zadnjeg kvartala 2019. No, takve mjere dolaze uz belgijski standard života koji podrazumijeva da ćete za jednu bijelu kavu izdvojiti oko 25 kuna, a mjesečni najam stana plaćati minimalno 7500 kuna, dok je prosječna cijena šišanja za muškarce oko 200 kuna.

Nekad kad je normalno bilo normalno, Bruxelles je bio sinonim gužve, događaja, turizma i užurbanosti svakoga dana u tjednu. Jedina gužva koju sada vidim utorkom je, kad se ja testiram, ispred centra za PCR testiranje na COVID19. I Apple Brussels trgovine gdje se čeka red za iPhone 12 i ostale alate potrebne za teleworking, online nastavu i zapravo - život danas. Rush hour na ulasku i izlasku iz grada više ne postoji. I do sat vremena vožnje za 2 kilometra zamijenila je lagana neometana vožnja kao od Vodnjana do Žminja. Slična je situacija i na njemačkim autobahnovima, gdje kilometarske sasvim uobičajene kolone nisam vidio već mjesecima. Aerodrome sam izbjegavao i prije pojave koronavirusa, jer je direktnu liniju gotovo  nemoguće pronaći u terminima kad meni odgovara. 

Policija i vojska preplavile su ulice i parkove. Maske su od 1.10. prošle godine obavezne u apsolutno svakoj situaciji kada niste u svome stanu/sobi, neovisno o prilici i okolnostima, a kazne za kršenje mjera nisu ni malo simbolične. 250 eura kazne skinete li primjerice masku u parku da upijete malo sunca, u onim rijetkim prilikama kad ono izađe. 250 eura kazne i ne držite li masku pravilno, preko usta i preko nosa, a pijete li take away kavu na ulici, ne smijete se previše opustiti, jer uz policiju na sve strane, vrebaju vas i prolaznici. Oni vam neće napisati kaznu, ali itekako će vas glasno opomenuti kršite li pravila, iako se nalaze barem sigurnih metar i pol od vas. Monsieur, masque! - opomenuo me jučer jedan stariji gospodin na ulici, jer sam spustio masku na bradu kako bih popio malo kave. 

Strah se uvukao u ljude i zaista su rijetki oni koji se usude kršiti mjere. Nema prisnosti, nema rukovanja, nema zagrljaja, a bilo kakav razgovor odvija se s maskama i na pristojnoj udaljenosti. Prihvatili smo činjenicu da je distanca nužna u svakom trenutku, a 2 su metra ustaljena praksa koju sad već automatski poštujemo. Svatko ponekad zaboravi mobitel na izlasku iz stana, ali masku ovdje nitko ne zaboravlja. 

Ljudi se boje, posebice stariji, jer Belgija je dugo vremena bila zemlja s najvišom stopom smrtnosti od koronavirusa u Europi. Na svojih oko 11 milijuna stanovnika, Belgija je u najgorem trenutku imala preko 20 tisuća novozaraženih dnevno, i gotovo 300 umrlih. Od početka pandemije, u Belgiji je umrla 21 tisuća ljudi. Mjere su se iz mjeseca u mjesec samo pooštravale, a iako je danas epidemiološka slika dobra i zadovoljavajuća, nema još govora o popuštanju. Međutim, Belgija kao decentralizirana zemlja s 3 regije - Valonija, Flandrija i Bruxelles - primjenjuje regionalni pristup pa se mjere donekle razlikuju od regije do regije. Primjerice, iako su škole u Belgiji otvorene početkom siječnja, brzo nakon otvaranja u Antwerpenu u Flandriji je u nekoliko škola došlo do širenja britanskog soja virusa. Uzimajući u obzir znanstvenu evaluaciju i mišljenje tzv. školskih znanstvenih odbora, te su škole zatvorene. Politika se ne miješa gdje joj nije mjesto, već znanost odlučuje. Belgija je prva uvela i regionalni pristup i zelenu Istru kao jedinu zelenu regiju u čitavoj Europi, a i dalje se drže takve podjele, fer podjele. Međutim, s obzirom da nove mjere podrazumijevaju i strogu zabranu svih non-essential putovanja, malo je danas onih koji putuju.

Europski je parlament priča za sebe. Hodnike krcate ljudima zamijenila je tišina. Svakodnevni sastanci danas su video poziv Zoomom, Skypom ili Webexom, a ručak zastupnika i asistenata u menzi take away porcija s nogu. Parlament radi hibridno, zastupnici glasuju na daljinu, svi odbori i grupe te sastanci izaslanstava mogu se pratiti online, u Strasbourgu se plenarna nije održala već punih godinu dana, a omogućen je ulazak u zgradu Parlamenta samo jednom asistentu po zastupniku u danu. I naravno, maske uvijek i svugdje. Normalan rad Parlamenta podrazumijeva preko 700 zastupnika, do 2000 asistenata, oko 2000 tehničkog i administrativnog osoblja, 1000 prevoditelja i stotine posjetitelja dnevno. Godišnji prosjek posjetitelja Parlamenta u Bruxellesu i Strasbourgu od oko milijun ljudi sveden je na apsolutni minimum. Od travnja 2020. je ulazak u Parlament dozvoljen samo zastupnicima i njihovim asistentima, koji većinu vremena moraju raditi od kuće. I tako će sigurno biti do Uskrsa, a sve su glasnija šuškanja da će se ta mjera produžiti i do jeseni. Svakodnevne izložbe, konferencije, radionice, predstavljanja, konferencije za medije i medijska snimanja zamijenile su stroge provjere na ulazu u Parlament, dezinfekcijska sredstva i pregrade te mjerenje temperature. Takav hibridan rad zaista funkcionira i Parlament jednakom brzinom obavlja sve svoje zadaće, ali kad se nađemo u situaciji poput one gdje sam kao izvjestitelj programa Digitalna Europa pregovarao u ime Parlamenta ili pokretanja inicijative poput nedavno donesene Rezolucije o pomoći Hrvatskoj, nikakav online kontakt ne može zamijeniti razgovor uživo. Lobiranje, povlačenje za rukav i kava, pa makar i take away, i dalje su neizostavan dio rada zastupnika želi li postići određene rezultate. 

Međutim, rijetki se bune, jer postoje glasine da će se granica policijskog sata pomaknuti na 18 sati, a u tom slučaju nakon završetka radnog vremena, bilo to s radnog mjesta ili iz home officea, ne ostaje vremena ni za šetnju parkom ili odlazak u trgovinu, a to su jedini mogući izlasci u ovome gradu. Iako, i taj odlazak u trgovinu daleko je od uobičajenog. Uz epidemiološke mjere koje uključuju određen broj kupaca, obaveznu dezinfekciju i provjeru ispravno nošene maske, u trgovinu je dozvoljeno ići samostalno, nipošto u društvu, nipošto u dvoje, a za kupovinu je predviđeno maksimalno 45 minuta. 

Ljudima je oduzeto najvažnije - socijalni kontakt, prisnost, druženja - a belgijske vlasti to itekako ozbiljno shvaćaju. Svim stanovnicima Belgije, s posebnim naglaskom na one koji žive sami, nudi se besplatna psihološka pomoć zbog okolnosti takvog življenja. Mojim asistentima koji žive sami Parlament svakih nekoliko tjedana nudi online program psihološke pomoći, jer prema istraživanjima provedenima u Belgiji, upravo su samci najugroženija skupina. Naime, mjere dopuštaju svega jedan bliski kontakt u dva tjedna, a bliski je kontakt svaki kontakt bez maske na licu i na udaljenosti manjoj od metar i pol. Bliski je kontakt onaj kontakt koji smo do prije godinu dana prakticirali svakodnevno i često, s prijateljima, obitelji, voljenima, s poznanicima... Takav kontakt samci u Bruxellesu više ne poznaju.

Iako sve navedeno zvuči kao scenarij za jedan pristojan sci-fi film, budući da su i sve kulturne ustanove, kazališta, muzeji i kina u Belgiji odavno zatvoreni, taj film ovdje nitko ne bi pogledao. Nažalost, zato ga živimo, svakodnevno i dugo, predugo. Kada će Belgija ublažiti mjere? Kad broj novozaraženih dva tjedna svakodnevno bude ispod 800. C'est la vie, daleko od onog kakvog se s nostalgijom sjećamo. 

Pridruži nam se!
Valter Flego želi vas u svom timu.